Ombudsmen.gov.ba - Sloboda pristupa informacijama

Sloboda pristupa informacijama

Sloboda pristupa informacijama je conditio sine qua non demokratskog procesa i predstavlja ustavnu kategoriju koje se pojavljuje kao samostalno pravo, odnosno kao sastavni dio prava na slobodno izražavanje utvrđeno članom 10. EKLJP-a. Ovo je osnovno demokratsko pravo građana i veoma važno sredstvo u obezbjeđivanju vladavine prava i dobrog upravljanja. Pristup informacijama omogućuje građanima kontrolu svojih izabranih predstavnika i štiti od zloupotrebe, ali omogućuje i participaciju građana u određivanju prioriteta vlasti i veže se za koncept dobre vlade, što podrazumijeva otvorenu vladu koja funkcionira na principima efikasnosti, transparentnosti i zakonitosti. S ciljem osiguranja ostvarivanja koncepta dobre vlade, vladine institucije obavezne su osigurati javnost svog rada na način da pravodobno i opširno informiraju javnost o svojim aktivnostima, odgovore na potrebe građana, osiguraju pristupačnost i transparentnost. Pravo na pristup informacijama uključuje pristup korisnika informacijama, odnosno dostupnost informacija, te pravo na daljnje širenje dostupnih informacija. Ono što se posebno mora istaći je da pravo na pristup informacijama nije “protiv” vlasti, već za “građane” i za “vlast”. Sloboda pristupa informacijama je kao takvo propisano u brojnim međunarodnim dokumentima, uključujući: Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda (član 19.); Pakt o građanskim i političkim pravima Ujedinjenih naroda (član 19.); Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (član 10.); Preporuke Vijeća Evrope; Arhušku konvenciju i dr.

Bosna i Hercegovina kao demokratska zemlja koja teži ka članstvu u Evropskoj uniji prva je država u regiji koja je 2000. godine dobila Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZoSPI), prvo na državnom nivou, a zatim 2001. godine i u oba entiteta. Prema navedenim zakonima, ombudsmen će obavljati svoje funkcije u skladu sa svojim mandatom i odgovornostima, kako je to utvrđeno članom II., stav 1. Ustava BiH i Aneksom 6. Općega okvirnog sporazuma za mir u BiH, kao i u skladu sa svim kasnije donesenim propisima, koji reguliraju njegovu nadležnost i odgovornosti. U obavljanju svoje funkcije, ombudsmen, između ostalog, može: razmatrati sačinjavanje i dostavljanje informacija, kao što su vodiči i opće preporuke za olakšavanje provođenja i primjenu ZoSPI-ja, uključiti u godišnji izvještaj poseban dio koji se odnosi na aktivnosti vezano za provođenje ZoSPI-ja, te predlagati svim nadležnim ministarstvima u BiH uputstava za primjenu ZoSPI-ja. S ciljem realizacije svoje nadležnosti utvrđene ZoSPI-jem, Institucija ombudsmena uspostavila je mehanizam za praćenje stanja u ovoj oblasti na način da prati izvršenje obaveza javnog organa utvđene ZoSPI-jem, te postupa po žalbama koje joj stranke upućuju.